Gradim sustave u kojima agent nije crna kutija koju upravi predlažeš na vjeru. Svaka odluka ostavlja trag koji netko, za dvije godine, još uvijek može provjeriti.
Jedan generira uvjerljive rezultate bez jamstava. Drugi jamči, ali ne generira ništa. Zajedno ne čine pomodnu frazu — čine infrastrukturu odgovornosti.
Poglavlje 01 →Razmak između agenta koji impresionira na sastanku i onoga koji izdrži šest mjeseci u poslovnom sustavu mjesto je gdje se sve odlučuje. Tu radim.
Poglavlje 02 →Pitanje nije tehničko, nego pravno i reputacijsko. I uvijek stigne. Zapis odluka usidren na lancu je odgovor, a ne marketinška značajka.
Poglavlje 03 →Sve niže postoji zato što je jedno od tri uvjerenja trebalo dokazati, a ne ispričati.
Feed zaboravi u tri dana. Arhiva ne. Svaki tekst živi na talijanskom, engleskom i hrvatskom.
Fine-tuning je često prvi prijedlog kad AI funkcionalnost ne radi dobro. Modelu najčešće nedostaje kontekst, ne sposobnost, a bez eval seta ne znaš ni je li tuning pomogao.
Svaki on-chain sustav u produkciji ovisi o nekoliko private keyeva. Gdje žive, tko ih može koristiti i što se događa kad netko ode su odluke arhitekture, ne bilješke za primopredaju.
Ancoriranje hasha na lanac posao je jednog poslijepodneva. Ono što odlučuje je li išta vrijedilo jest put verifikacije: tko provjerava, s čime u rukama, za pet godina.
To je razgovor koji najradije vodim. Makar i samo da vam kažem da vam u vašem slučaju ne treba.