Prepisani da se čitaju izvan feeda, na tri jezika. Kanonski link uvijek vodi ovamo.
Ancoriranje hasha na lanac posao je jednog poslijepodneva. Ono što odlučuje je li išta vrijedilo jest put verifikacije: tko provjerava, s čime u rukama, za pet godina.
Mint tokena je lakih deset posto posla. Binding, redemption i proof-of-reserve su proizvod — i mjesto gdje projekti tokenizacije tiho uspiju ili propadnu.
Staviti čovjeka na «approve» djeluje kao kontrola. Pod opterećenjem automation bias pretvara provjeru u puki pečat — a sustav ne čuva dokaz o tome što je stvarno provjereno.
Cijeli kod ima sigurnosnu mrežu osim onog dijela koji donosi odluke. Zašto se ne-deterministički agent ipak testira eval harnessom — golden set, provjerena svojstva, ocjena koja je gate u CI-ju — i zašto je to druga garancija od auditabilnog loga.
Agent sam odlučuje sljedeći korak u loopu; workflow ide fiksnim putem i zove model samo gdje je ulaz nejasan. Zašto je workflow obično jeftiniji, lakši za testiranje i lakši za dokazati — i kada agent stvarno treba.
Prebaciti vrijednost on-chain riješen je dio. Pravi posao je reconciliation: idempotency, finality, povrat i audit trail koji transfer pretvaraju u plaćanje koje računovodstvo prihvaća.
Demo ide sretnim putem, na odabranim podacima. Produkcija ide na svemu ostalom: retry, idempotency, identitet servisa, backpressure, i dokaz o tome što je agent napravio.
Jedna arhitektura koristi lanac kao izvor podataka, druga kao javnog bilježnika. Rješavaju suprotne probleme, a većina ponuda na tržištu ih miješa.
Zapis ostaje u bazi klijenta. Na lanac ide 32 bajta. Četiri koraka, i dio koji se rijetko spominje: što time nije dokazano.
Riješio je problem koji tvrtke tada još nisu imale. Onda su AI agenti počeli dirati pravi novac, i pitanje se promijenilo.