Trebaš manje agenata nego što misliš
Gotovo svaki multi-agent sustav uzme jedan zadatak, razreže ga na dijelove i prepusti koordinaciju modelu u runtimeu. Ljepilo je mjesto gdje umiru pouzdanost i marža.
Prepisani da se čitaju izvan feeda, na tri jezika. Kanonski link uvijek vodi ovamo.
Gotovo svaki multi-agent sustav uzme jedan zadatak, razreže ga na dijelove i prepusti koordinaciju modelu u runtimeu. Ljepilo je mjesto gdje umiru pouzdanost i marža.
Mint tokena je lakih deset posto posla. Binding, redemption i proof-of-reserve su proizvod — i mjesto gdje projekti tokenizacije tiho uspiju ili propadnu.
AI agent prođe demo po točnosti. U produkciji o opstanku odlučuje trošak po zadatku: tokeni, tool calls, retryji i loop koji se može raspliniti.
Staviti čovjeka na «approve» djeluje kao kontrola. Pod opterećenjem automation bias pretvara provjeru u puki pečat — a sustav ne čuva dokaz o tome što je stvarno provjereno.
Deployani contract se ne krpa, pa se dodaje proxy i upgrade key. Taj ključ — a ne logika koju je audit provjerio — postaje ono što treba čuvati.
Cijeli kod ima sigurnosnu mrežu osim onog dijela koji donosi odluke. Zašto se ne-deterministički agent ipak testira eval harnessom — golden set, provjerena svojstva, ocjena koja je gate u CI-ju — i zašto je to druga garancija od auditabilnog loga.
Agent sam odlučuje sljedeći korak u loopu; workflow ide fiksnim putem i zove model samo gdje je ulaz nejasan. Zašto je workflow obično jeftiniji, lakši za testiranje i lakši za dokazati — i kada agent stvarno treba.
Prebaciti vrijednost on-chain riješen je dio. Pravi posao je reconciliation: idempotency, finality, povrat i audit trail koji transfer pretvaraju u plaćanje koje računovodstvo prihvaća.
Demo ide sretnim putem, na odabranim podacima. Produkcija ide na svemu ostalom: retry, idempotency, identitet servisa, backpressure, i dokaz o tome što je agent napravio.
Jedna arhitektura koristi lanac kao izvor podataka, druga kao javnog bilježnika. Rješavaju suprotne probleme, a većina ponuda na tržištu ih miješa.