Prepisani da se čitaju izvan feeda, na tri jezika. Kanonski link uvijek vodi ovamo.
Cijeli kod ima sigurnosnu mrežu osim onog dijela koji donosi odluke. Zašto se ne-deterministički agent ipak testira eval harnessom — golden set, provjerena svojstva, ocjena koja je gate u CI-ju — i zašto je to druga garancija od auditabilnog loga.
Agent sam odlučuje sljedeći korak u loopu; workflow ide fiksnim putem i zove model samo gdje je ulaz nejasan. Zašto je workflow obično jeftiniji, lakši za testiranje i lakši za dokazati — i kada agent stvarno treba.
Prebaciti vrijednost on-chain riješen je dio. Pravi posao je reconciliation: idempotency, finality, povrat i audit trail koji transfer pretvaraju u plaćanje koje računovodstvo prihvaća.
Demo ide sretnim putem, na odabranim podacima. Produkcija ide na svemu ostalom: retry, idempotency, identitet servisa, backpressure, i dokaz o tome što je agent napravio.
Jedna arhitektura koristi lanac kao izvor podataka, druga kao javnog bilježnika. Rješavaju suprotne probleme, a većina ponuda na tržištu ih miješa.
.NET softverske kuće ne odbijaju blockchain i AI agente jer su loša ideja. Odbijaju ih jer je izgradnja te kompetencije dvogodišnja zaobilaznica.
Kod koji je napisao AI prolazi testove, ali ne prolazi godine. Javni brojevi i pitanje koje nitko ne prati.
Zapis ostaje u bazi klijenta. Na lanac ide 32 bajta. Četiri koraka, i dio koji se rijetko spominje: što time nije dokazano.
Riješio je problem koji tvrtke tada još nisu imale. Onda su AI agenti počeli dirati pravi novac, i pitanje se promijenilo.
Dva stacka rješavaju komplementarne probleme. Svaki je loš točno ondje gdje je drugi jak.